Osnivač tehnološke kompanije Bridgewater Labs, koja broji preko 50 super heroja na 2 kontinenta i koja u svom portfoliju ima klijente od malih startapa do Fortune 500 kompanija. Tokom svoje karijere, pokrenuo sam više od 20 startapa. Investitor. Mentor.
KRENITE sa malim i NESAVRŠENIM koracima. Posvetite se egzekuciji, akciji a NAJMANJE savršenstvu jer ga nikada nećete dostići. Možete samo da težite ka istom.
Od 2014. godine, deo svog vremena provodim vraćajući IT zajednici učestvujući na različitim startap i tehnološkim događajima u više različitih uloga - kao učesnik, govornik, mentor i sudija, a u Evropi i Aziji. Neki od poznatijih događaja su bili u organizaciji TechStars-a i Google-a.
VIŠE O MENI
Kako to obično biva, sve kreće sa kućnog praga i ono što naši roditelji utkaju u nas dok smo još mali, nosimo kroz ceo život i u većini slučajeva prenosimo na svoju decu.
Imao sam sreću da sam odrastao u sjajnoj porodici, bez konflikata, uz maksimalno poštovanje svih članova porodice, prijatelja, poslovnih partnera. Kao deca jako brzo upijamo, vidim to po svojoj deci sada. Moji roditelji su se trudili da bratu i meni omoguće sjajno detinjstvo, a opet sa druge strane da naprave od nase zrele ljude koji danas mogu da budu samostalni i da se brinu o svojoj porodici. Velika zahvalnost ide njima za sve to, iako to jako retko kažem.
1987. godine, a sa svoje 4 godine dobijam dva najveća poklona - rođenog brata, a i tata kupuje naš prvi računar i ja postajem opčinjen istim. Od igranja igrica u narednim godinama Tetris, Pacman, Prince of Persia, Duke Nukem do učenja na famoznom Windowsu 3.11 kako se pravi priprema za štampu, upoznavanje sa skenerom, štampačima, komponentama računara... Mislim da sam tada sve znao o tome, tako da je ćale jedini krivac za razvoje moje dalje karijere - hvala mu na tome <3
1990. godine su roditelji osnovali porodičnu firmu PRINTEX, koja je u osnovnoj delatnosti bila štamparija. Sve te godine učim pored tate sve što mogu da upijem o računarima.
~1995. godine zbog čestih službenih putovanja tate, ostajao sam na izazovima da porodična firma ne stoji, morao sam da radim pripreme za štampu koje mi je on pre toga pokazao kako se radi i to ne samo našoj firmi, već i još jednoj štampariji u to vreme koja je postojala u našem gradu - Sremskoj Mitrovici. Zamisli da jedan veliki posao te štamparije zavisi od klinca koji tada ide peti razred osnovne škole. Naravno, bio sam i plaćen za svoj rad - tadašnjih 20 maraka za jednu pripremu za štampu. Po povratku tate sa službenog puta, dajem mu zarađen novac sav ponosan jer sam i ja našoj porodici nešto zaradio, na čega mi se on zahvaljuje, vraća mi isti i kaže mi da je to moje, jer sam ga ja zaradio i trudio se da ga zamenim dok on nije bio tu. Učio me je tada da cenim svoje vreme, da naplatim svoj rad i da vidim da će na kraju svaki trud da se isplati. Verovatno bih mogao da se zahvaljujem posle svakog pasusa njemu i majci zbog određenih životnih i poslovnih lekcija. Iste godine kreće i moja zainteresovanost za programiranje QBasic.
~1997. godine krećem na takmičenja iz programiranja, a u okviru predmeta Tehničko obrazovanje. Te iste godine dobijamo prvi ink-jet štampač u boji, jednu od prvih verzija Corel Draw programa sa celim klipartom raznih sličica. Tada kreću moji prvi preduzetnički koraci. Štampao sam clipart sličice na samolepljivi papir i iste prodavao po osnovnoj školi, uglavnom devojčicama, jer su one više volele da imaju sveske sa nalepnicama. Tada sam naučio (opet od tate, a i dan danas se zezamo na taj račun), da sve ima neku vrednost 🙂 Moja matematika je bila da sve što prodam pošto je išlo u moj džep je moja 100% zarada, jer nisam platio ni ink-jet boju, ni samolepljivi papir, ni štampač. Jednostavno, uzeo sam papir, napravio sam pripreme od clipart sličica, odštampao, odneo u školu i prodao. Tada mi je tata objasnio da to ipak sve nešto košta i da nije on kupio morao bih ja pa da moram u cenu sličice da uračunam i cenu boje, papira, svoje vreme provedeno za računarom kao i amortizaciju štampača. Međutim, kada smo i to izračunali opet se ispotavilo da imam zaradu na sličicama, a mama se smejala večito našim konkstruktivnim raspravama.
Tokom perioda osnovne škole stičem sva znanja iz oblasti 2D grafičkog dizajna, priprema za štampu, upoznajem se sa prvim alatima, ulazim u svet programiranja sa QBasic i Pascal programskim jezicima. Jedna od prvih aplikacija koju sam napravio bila je telefonski imenik, a pomogao mi je tatin drug koji je sjajan programer bio u to vreme.
Karijerno doba srednje škole (od 1998. godine) ili ti ozbiljniji počeci i doba studiranja i mog života u Novom Sadu (od 2002. do dana današnjeg) možete pročitati na drugom tabu 🙂
Neizmernu zahvalnost na podršci koja traje sada već godinama, dugujem prvenstveno svojim roditeljima, svom deki, svojoj supruzi Neni i našim sinovima Sergeju i Aleksi, svim kumovima, prijateljima, poslovnim partnerima i super herojima iz mojih firmi, koji su uvek bili tu - od prvih početaka do dana današnjeg.
Nešto više o balansu između privatnog-porodičnog-poslovnog će biti reči takođe na ovim stranicama.
Kako su sami počeci opisani na prvom tabu opisao, na neki način polu-profesionalna karijera kreće još u srednjoj školi, tačnije u prvom razredu srednje škole.
Prvi komercijalni softver koga sam napisao te davne '98. / '99. godine u Visual Basic 6 programskom jeziku omogućio mi je prvi pravi džeparac, a napisao sam ga za nešto manje od 24h. U vreme dok su svi pisali tada programe za kladionice, odnosno kucanje tiketa u kladionicama, morao sam najpre da vidim da li želim da budem samo još jedan softver u nizu ili da ipak pokušam da napravim nešto drugačije. Iskoristio sam tada propust nekih od softvera na tržištu, koji zbog neposedovanja interneta u raznim selima, nije imao serversko vreme i često je dolazilo do raznih zloupotreba od strane radnika koji su "kucali" tikete, jer nakon završene utakmice, radnik vidi rezultat, promeni vreme na lokalnom računaru i otkuca tiket kao da ga je odigrao pre utakmice i tako u krug svako dan x 40-50 uplatnih mesta x 1-2 smene... Naravno, nisu svi to radili, ali je bilo jako često, gotovo na svakom uplatnom mestu po jedan čovek je to radio, da bi smanjio rizik. Šta je zapravo radio moj softver? On se pokretao sa Windows-om, u vidu servisa (ne u vidu programa), nije se video u Task manager-u i imao je jednu jako banalnu funkciju. Kada god radnik klikne desnim dugmetom miša na "Adjust Date and Time" u donjem desnom uglu Windowsa, dobije obaveštenje da je ta opcija onemogućena od strane administratora i ima samo jednu opciju, da klikne dugme "OK"! Klikom na dugme "OK", njemu se gasi softver za kucanje tiketa, zatim se .exe fajl koji je bio smešten u C:/Program Files/Kladionica/program.exe preimenuje fajl i extenzija u .dll, zatim se pomera ceo fajl iz tog foldera u folder C:/Windows/System 32/ i to je to. Nikakav "rocket science". Naprasno, kada radnik pokuša da ponovo upali svoj program za kucanje tiketa, dobija informaciju " File C:/Program Files/Kladionica/program.exe is missing." . Šta drugo da radi, jer ga čeka red ljudi da uplati tiket, on zove IT korisničku podršku kladionice, opiše im novonastali problem, neko izađe na teren, jednostavno vrati ime fajla i ekstenziju u traženi folder, a radnik momentalno dobija otkaz. Kada je dokazano da radi na prvom primeru, dobio sam momentalno novac za 50 radnih stanica (računara na uplatnim mestima) x 20 nemačkih maraka u to vreme = 1.000 maraka za parče koda koje im radi posao... sa svega 14 godina. Naravno da je softver bio zaštićen da radi samo na jednom računaru tako što je bio vezan za MAC adresu hard diska, Volume ID hard diska i kapacitet particije C:\ . Ukoliko se bilo koji od ovih parametara razlikuje, neophodno je da im izdam novu licencu, a to može da se desi samim re-instaliranjem operativnog sistema. Iskreno, ovaj deo zaštite sopstvenog programa od kloniranja mi je oduzeo najviše vremena. Lep džeparac za jednog klinca, napisan za jednu noć.
U drugom razredu gimnazije, počinjemo da učimo baze podataka (Microsoft Access '97 i 2000) i odjednom gomila ideja je u mojoj glavi. U to vreme, krećem da pravim prvu komercijalnu bazu podataka, najpre za poslovanje porodične firme (lager lista, izdavanje računa, magacinsko poslovanje, kalkulacije, razni izveštaji), gde na pravom primeru učim od toga kako se biznis vodi, koji parametri utiču na to, kako se pišu nalozi (magacina da primi/izda), kako se fakturiše, itd. Kroz demonstraciju svog programčića tati, a kasnije i jednom prijatelju koji je tada imao prodavnicu računara, dobijam svoj drugi komercijalni posao, a to je da napravim kompletno magacinsko poslovanje i fakturisanje i bazu klijenata u Accessu 2000 sa VBA (Visual Basic for Application). Sećam se da kada sam softver završio, moj honorar je bio jedna lepa knjiga - zlatno izdanje Access-a 2000 (sa preko 1.000 strana), od izdavača Mikroknjiga, koja je u to vreme bila najskuplja knjiga na tržištu (2.196 RSD / XX DEM (jako puno nemačkih maraka) ), a i dalje je imam na svojoj polici 🙂 Kasnije, čovek kome sam prodao softver, prepakuje to na nemački jezik i prodaje jednoj velikoj švajcarskoj firmi isti za petocifrene cifre tada, jer bio je sjajan prodavac, a pored toga mađioničar, ali pravi. Jedan sjajan čovek, trgovac, čestit i izrazito sposoban. Iako nekada ostane gorak ukus u ustima (ti zaradio knjigu, a neko zaradio petocifren iznos u stranoj valuti), na kraju dana nikada nisam žalio za tim, čak šta više bio sam mu podrška u razvijanju tog softvera dalje, a on je uvek našao neki način da mi se oduži.
U četvrtom razredu srednje škole, logično je bilo da ću za maturski rad da uzmem nešto iz informatike i biram kao temu "Program za školske biblioteke", jer sam uvek gledao da ako ću na nešto da potrošim vreme, daj da ga komercijalizujem kasnije. Tako i biva. Moj program, napravljen tada uz mentorstvo jedne sjajne žene i vrsnog stručnjaka iz bibliotečke oblasti i školskog bibliotekara koji mi je dao inicijativu, te davne 2002. godine i dan danas radi u preko 50 škola širom Srbije, na žalost na nekim starim računarima koje pokreće Access 97, 2000, 2003 i 2010 🙂 Cena programa je bila 210 EUR + PDV (tada je bio 18%) 🙂 Ubrzo zatim, a odmah nakon upisivanja fakulteta na leto 2002., dobijam priliku da svoj softver za biblioteke predstavim na jednom od najvećih seminara školskih bibliotekara u Srbiji održanom u Sremskim Karlovcima. Naravno, sa mnom uvek rame uz rame kao najveća podrška je bio moj tata, koji mi je davao savete one tihe, da ja mislim da su moji, pa tek onda godinama shvatiš šta znači iskustvo. Rekao mi je ako imam mogućnost da biram, da prezentujem svoj softver poslednji u nizu, jer ako budem dobar ostaviću najbolji utisak. Sa svega 18 godina izlazim poslednji na stejdž, pred oko 300-400+ ljudi tada u sali i jedini sam koji uživo demonstriram kako radi moj softver, dok su sve prezentacije pre mene bili u vidu slajdova. Još, moj program je na srpskoj ćirilici, za razliku od ostalih koji su bili na engleskom jeziku uglavnom ili na latiničnom pismu. Ne bi mi bili narod sa ovih prostora da ja ne dobijem po koje pitanje iz publike, a ni manje ni više nego zajedljiva pitanja konkurencije, gde pokušavaju da uzdrmaju jednog klinca koji nekako uspeva da odoli svemu tome bačen u vatru. Nakon "predstave", odlazim kod tate iza stejdža i pitam ga koji su interesi tih ljudi i zašto mi je nakon mog izlaganja jedna žena prišla i rekla da neću uspeti jer sam suviše mlad? Odgovara mi: "Sine, mora malo brada i brkovi da ti porastu da bi te ljudi shvatili ozbiljnije." Tada, za mene jako nejasna rečenica, vremenom počinje da bude sve razumnija.
Još u srednjoj školi, a pored "desktop" aplikacija, moju pažnju privlači web programiranje i famozni HTML/CSS kao i jedan od tada najboljih alata Microsoft Front Page 98 🙂 Malo ozbiljniji development nastaje od 2002. i mojim dolaskom u Novi Sad gde upoznajem sjajne ljude preko NS Wireless mreže, koji me uvode u svet web programiranja, sa kojima sam i dalje sjajan prijatelj. Tu kreće izrada sajtova za razne klijente od statičkih do manjih dinamičkih. Međutim, nije se bilo lako distancirati od konkurencije, pa se pored web-a okrećem i na pravljenje sajtova za mobilne telefone, tzv. WAP protokol i tu sam bio jedan od retkih koji je uzeo lep deo torte, pa i kolača, prodavajući viziju zašto je bitno da klijenti imaju svoj sajt dostupan na mobilnom telefonu.
Taj surovi deo "solopreneurship-a" uz angažovanje prijatelja (naravno uz nadoknadu) traje u nekom periodu od 2002. - 2011. godine gde sam radio na razvoju desktop i web aplikacija, naučio dosta toga (što životnih što poslovnih lekcija), kada uz dogovor sa tatom rešavam da svoje poslovanje prebacim sa tada porodične firme PRINTEX i da osnujem svoju prvu, samostalnu kompaniju koju sam nazvao NO Solutions (preduzetnička radnja) i to 09. aprila 2012. godine (datum sam zapamtio jer je baki tada rodjendan). Kao logo, naprvio sam rubikovu kocku složenu, ali bez jednog dela, tako da ispadne kao i da ne može da se složi. Verovali ili ne, upit sam poslao Rubik-u, jer nisam želeo da ako mi kompanija postane poznata jednog dana, da imam problem pravne prirode. Pišem Rubiku (prepiska na ovom linku) i nakon razočarenja, a uz odobrenje da ipak mogu da "iskrivim" svoj logo i napravim ga 4x3 (prepiska na ovom linku), i konačno imam svoj brending.
U oktobru, 2013. godine, pobeđujem na prvom Google Startup Weekendu u Novom Sadu sa idejom Pick N Park (kao Airbnb samo za iznajmljivanje privatnih parking mesta). Kao nagradu Dejan, Srđan i ja dobijamo kancelariju na godinu dana u poslovnom inkubatoru u Novom Sadu i tu upoznajemo gomilu sjajnih, mladih i uspešnih ljudi. Nedugo zatim, i pre tih godinu dana, Srđan i ja dobijamo "ponudu koju ne možemo da odbijemo", a Dejan takođe i ubrzo se seli u Nemačku. Ponuđeno nam je bilo da postanemo deo jednog sjajnog startapa iz San Francisca i ostavljamo razvoj naše ideje i posvećujemo se toj novoj. Paralelno sa tim, ja gradim svoju firmu NO Solutions i dalje i ubrzo zapošljavam dva sjajna momka koji su i dan danas sa mnom u firmi.
2015./2016. godine mi prilazi jedan strani investicioni fond sa više biznisa iz Irske, sa željom da otkupe deo moje kompanije i da nastavimo zajedničkim snagama da idemo napred. Uz malo sreće, previše računanja i previše lakovernosti, ne završavam posao sa njima oficijalno, iako je sve imalo potencijal da bude kako treba. Zadržao sam svoju kompaniju jer druga strana nije ispunila dogovoreno.
2017. godine, tadašnji klijent iz Kanade mi predlaže da otvorimo novo pravno lice Bridgewater Labs, Inc. i da nastupimo tamo na tržištu kao kanadska IT firma, jer ćemo moći da mnogo lakše prodamo naše znanje. Od tada kreće sve da raste eksponencijalno (broj zaposlenih, broj klijenata, troškovi, broj kvadrata poslovnog prostora, prihodi, rashodi, broj popijenih kafa...). Iz godine u godinu kompanija ima rast u stotinama procenata i sada u svom portfoliju ima klijente od malih startapa do Fortune 500 kompanija.
Od 2015. godine do dana današnjeg, paralelno sa svojom IT kompanijom, (su)osnovao sam preko 20 različitih startapa o kojima ćemo pričati u vidu članaka, webinara i iznenadnih "live" uključivanja 🙂
Decembra 2017. godine, sav taj dugogodišnji rad bude prepoznat od strane Srpske Asocijacije Menadžera koja mi dodeljuje nagradu za najboljeg mladog (do 35 godina) menadžera u Srbiji.
Takođe, od 2014. godine se trudim da vraćam lokalnoj zajednici kroz razne uloge i na različitim događajima po Evropi (Startup Weekend, Google Launchpad Week i razni TechStars događaji) i Aziji - kao mentor, sudija, učesnik, investitor. Otuda i samoinicijativa pokretanja ovog FAW sajta i Facebook grupe.
“Nikola has the rare ability to combine technical knowledge and business savviness, allowing him to understand customer needs and explain technical solutions to people in a clear and coherent manner. This makes him incredibly valuable to any company. He has been a great partner so far and his advice and support have been outstanding.” - Neni Pogarcic, Google
“In life you meet great people and you meet great technical thinkers. Nikola is one of those rare people that understands tech and understands the human component of the online world. Tremendously dedicated, super sharp, and with a background that encompasses tons of technologies. From day one he has been a great partner in helping us take our business to the next level and we’ll continue to work and partner with him on multiple projects. Solid, solid, guy!!!” - Rohan Gilkes, Serial Entrepreneur
“Nikola helped us with his skills to improve several of our web sites. We started working with him and his team as an outsource company and after just two months of work, we asked him to become an advisor to one of our brands. I look forward to working with him in the future.” - Joseph Shalom, Founder of Delancey Group Entertainment
“Nikola is the rare partner you trust with the keys to your business. I first hired him to overhaul front end marketing for a growing SaaS product. He’s the first person I call to soundboard all new initiatives and trust him & his team to deliver quality results. You can count on him for every phase from product development to growth and marketing.” - Chris Moreschi / Founder @ GorillaDesk
“It is hard to find tech guys that actually understand business, start-ups, financial models and all of those important things in starting new ventures. Nikola definitely shows great skills in all of those, and this is a huge asset to CEOs. Not to mention the quality and the dedication of him and his team to every project. A real value add to every tech start-up.“ - Vuk Zivkovic, Partner @ BlackLoft VC
“Nikola was a pleasure to work with. He provided crisp execution of product development and helped manage our technology team abroad. His recruitment, leadership, and management skills allowed us to deliver on tight deadlines that were critical to our success. I’d highly recommend Nikola as a partner for your business and software development needs.” - Michael Scheuer, CEO @ WRKR
“Nikola not only provides excellent web development services, but is also very friendly and easy to work with. We live in different time zones, yet he always provides timely customer support and will go the extra mile when asked to. We trust him not only with our own projects… we also refer him to every Launch27 customer with the utmost confidence that they will be in good hands.” - Andrew Woo, Co-Founder of Launch27
“Nikola is someone who constantly raises the bar when it comes to supporting our technical needs. It’s rare to find someone who you can easily trust with your most valuable projects and in an area where most people feel overwhelmed and unsure, Nikola comes in and creates simple solutions to complex problems. He is always steps ahead and brings a sense of confidence to your team and the future of our projects. We can’t wait to keep working with Nikola and I can not say enough regarding him and his team.” - Kevin Pereira, Founder @ Wet Shave Club
"Creativity and ideas take you places" - these words amply fit Mr. Nikola Obradovic. He has a knack of identifying talents and providing the support that helps the people working around him in the long term. I had a privilege to work with him and learn how you can blend ideas with business mechanisms. Fast decisions making without any bias is one of the key traits that one can learn from him. - Aleks. 亚历克斯 Rakitch, Founder @ SRB-PRO Sports
Bridgewater Labs, Inc.
Moja IT kompanija koja ima kulturu, energiju, super heroje i tajni sastojak koga unosi na svaki projekat.
KONTAKTIRAJ ME
Imaš pitanje? Treba ti savet? Pošalji poruku.